Izgradnja novih orgulja

Orgulje su vrlo kompleksan umjetnički i tehnički uređaj i instrument. Da bi se proizveo kvalitetan intrument, već prije izrade nacrta i planova potrebno je odabrati kvalitetne materijele koji će proizvesti zvuk dostojan naziva "Kraljice instrumenata".

Orgulje se u većini slučaja smještaju u prostore koji svojim značenjem, kulturno – povijesnom ulogom, arhitekturom i akustikom uvelike određuju izgled i zvuk svakog pojedinog instrumenta. Ovisno o prostoru određuje se njihov vanjski izgled i dispozicija orgulja. Orgulje proizvode harmoniju ne samo svojim zvukovima, već i svojim izgledom. Orgulje su sastavljene od više tisuća raznih dijelova, no najvažnije su, naravno, svirale. Svirale strujanjem zraka proizvode zvuk. Različite menzure, kao i različiti materijali od kojih su proizvedena, proizvode zvukove koji se razlikuju po visini, boji, izgovoru, jačini itd. Svake orgulja u sebi sadrže na stotine, pa čak i na tisuće raznih svirala. Najvažniji materijali od kojih se izrađuju svirale su metal i drvo. Metalne svirale se izrađuju obično od legure kositra i olova ili cinka. Za različite registre odnos između kositra i olova je različit, o čemu kasnije i ovisi zvuk samih svirala.
Nakon lijevanja materijala i dobivanja odgovarajuće legure, lim se obrađuje glodanjem, slijede izrezivanje razreza, presavijanje lima i spajanje postupkom vrućeg lemljenja. Svirala mogu biti labialna i lingualna. Drvena svirala izrađuju se iz različitih vrsta drveta, što također utječe na njihov zvuk. Najčešće se koristi smreka, bor, javor, hrast itd. Stranice svirala se lijepe i sa obje strane impregnira protiv crvotočine. Svirala se postavljaju na zračnice. Iz zračnica struji komprimirani zrak u svirale koje zatim proizvode zvuk. Zračnica u sebi sadrži razne ventile, ovisno o sistemu izrade orgulja. U današnje vrijeme najčešće se izrađuju, a i najprihvaćenije, su mehaničke zračnice sa povlačnicama. Okvir zračnica izrađuje se od kvalitetnih ploča otpornih na vlagu i rastezanje, ventili su izrađeni iz guste smrekovine i oblijepljeni su kvalitetnim pustom i kožom, postolja svirala iz drveta lipe oblijepljene hrastovinom, a stalci svirala izrađeni su iz hrastovine.
Za orguljaša najvažniji, a ujedno i dio sa kojeg se upravlja cijelim instrumentom je sviraonik. Sviraonik može biti samostalan ili ugrađen u kućište orgulja. Može imati i do nekoliko manuala i pedal. Kućište sviraonika izrađeno je iz masivne hrastovine, donje tipke presvućene su grenadilom ili ebanovinom,a gornje su presvučene slonovačom. Pedalna klavijatura itrađena je iz masivne hrastovine. Sviraonik može imati razne kombinacije i spojeve, a u nekim izvedbama i tzv. "setzer", koji orguljašu olakšava izvedbu kompozicija i registriranje. Uz sviraonik dolazi i klupa iz masivne hrastovine podesiva po visini. Dijelovi mehanike izrađuju se iz nerđajućeg čelika, apstralti iz postojane smrekovine, redukcije i redukcijska daska iz masivne hrastovine s dvostrukim kugličnim ležajevima, a manubriji iz masivnog drveta različitih vrsta. Da bi svirale proizvele kvalitetan zvuk potrebno ih je intonirati i ugoditi. Sve svirale se predintoniraju u radionici, a završna intonacija i ugađanje vrši se u prostoru u kojem se postavljaju orgulje. Cjelokupni ustroj orgulja montira se u masivno kućište izrađeno iz hrastovine s profiliranim, ručno rezbarenim, ornamentima.